Notice: Undefined index: site_css in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_all_ut.php on line 54

Notice: Undefined variable: chain in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_dv_sr.php on line 6

Notice: Undefined variable: i in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_dv_sr.php on line 27

Notice: Undefined variable: i in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_dv_sr.php on line 27

Notice: Undefined variable: i in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_dv_sr.php on line 28

Notice: Undefined variable: i in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_dv_sr.php on line 29

Warning: Use of undefined constant path - assumed 'path' (this will throw an Error in a future version of PHP) in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_dv_sr.php on line 31

Notice: Undefined variable: dirLink in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_dv_sr.php on line 35
Početak > Radovi > 90-te godine > 2008s-1

Ruski ministar Americkih inostranih poslova. (Ekskluzivno intervju beogradskom casopisu “Revija-92” o politici Andreja Kozirjev na Balkanu i u svetu)

Direktor Centra za izucavanje balkanske krize, ekspert za jugoslovensku krizu i rusko-srpsko pitanje, koja je tokom 1994. radila u stabu mirovnih snaga Organizacije Ujedinjenih Nacija (OUN), dr Jelena Guskova, sa svojim je timim poslednjih deceniju i po, prikupila mnostvo dokumenata vezanih i za angazovanje i politiku Andreja Kozirjeva, prvog coveka Ministarstva inostranih poslova (MID) Rusije u vreme kad je kriza na prostoru bivse SFR Jugoslavije, bila na vrhuncu. Iz tih dokumenata se jasno vidi, rekla je dr Guskova ekskluzivno za “Reviju 92”, da je NATO u Balkanskoj krizi bio prisutan vise godina, da to niujednoj rezoluciji Ujedinjenih Nacija (UN) nije pomenuto, a da Rusija koja je sve to znala, pod tadasnjim predsednikom Borisom Jeljcinom nije zelela da reaguje.

U to vreme ministar Kozirjev vodio je takvu politiku da su ga u Rusiji zvali “nas ministar njihovih inostranih poslova”. Mislili su naravno na “njegovo - americko” angazovanja, a istorijska dokumenta koja je sada Centar za izucavanje balkanske krize istrazio i sistematizovao u knjigu, to definitivno potvrduju. Imala sam prilike da vidim dokumenta u kojima Kozirjev bukvalno pita zapadne politicare “Sta da radim na Balkanu?”, a oni mu salju spisak obaveza taksirane rednim brojevima! - kaze dr Guskova i na nase pitanje, kako se desilo da Andrej Kozirjev nije izabran na mesto predsednika Rusije umesto Vladimira Putina odgovara, - To je bila velika zabluda Zapada i Amerike jer bi Kozirjev, kako su oni i zeleli, potpuno srozao Rusiju. Ali Zapad je isto tako znao da Kozirjev nikada ne bi dobio podrsku naroda, bas zbog diplomatije kakvu je gajio prema Balkanu. Jer Kozirjev je definitivno doprineo da se uloga NATO alijanse u krizi u bivsoj SFR Jugoslaviji, naglo uvecava. Bilo je to vise nego ocigledno a i ja sam se licno u to uverila. Kad sam stigla u Zagreb 1994. godine, u zgradi datoj na koriscenje Mirovnoj misiji Jasusi Akasija, tada predsedniku Japanskog centra za sprecavanje sukoba, i specijalnom predstavniku generalnog sekretara UN za Jugoslaviju, NATO- u je data jedna mala sobica na poslednjem spratu. NATO se ipak ubrzano sirio i na kraju su dobili mnogo prostora.

Zato je u Mirovnoj misiji UN, na teritoriji bivse Jugoslavije bilo samo dva ruska bataljona. Jedan ulogoren oko Vukovara a drugi u Sarajevu. Ja sam bila u oba i cak imam zapise o tim posetama. Videla sam kako je mirovnim snagama OUN u Hrvatskoj smetao ruski bataljon, kako ti Plavi slemovi, rade protiv ruskih generala i oni su sepovlacili jer su ih bukvalno optuzivali za neke navodne zlocine. Ispostavilo se da su doveli drugog jer im prosrpski ili realan ruski general nije odgovarao u vreme kad je hrvatska vojska pripremala akcije “Bljesak” i “Oluju”, - kaze nasa sagovornica i objasnjava - Jeljcin je ostavio Kozirjeva za ministra mada je znao da je on sporna figura. Predsednika su upozoravali, napisao je i on sam u svojoj knjizi, da je "Kozirjev prozapadnik, Kozirjev je proamerikanac". Medutim, Jeljcin je postavio kao zadatak da stvori ne na recima, nego u stvarnosti, model “miroljubive ruske diplomatije", a Kozirjev je s te tacke gledista njega zadovoljavao. Jeljcina je, citiracu ga: “privlacila mladost Kozirjeva, njegova uzdrzanost, njegov hladnokrvni profesionalizam, vestina da izdrzi velike fizicke napore”. Ali, kaze nam dr Guskova, Kozirjev je jos vise komplimenata dobija u Sjedinjenim Americkim Drzavama (SAD):

Dr Jelena Guskova ipak kaze da se najbolji dokaz o tome s kakvim je idejama novi ministar poceo da rukovodi MID-om vidi iz njegovog odgovora Ricardu Niksonu o interesima nove Rusije. Kozirjev je napisao da se "jedan od problema Sovjetskog Saveza sastojao u tome sto smo se mi nekako suvise zaklinjali na nacionalne interese. A sada mi vise mislimo o opsteljudskim vrednostima. Ali, ako vi imate nekakve ideje i ako vi mozete da mi sugerisete kako da odredimo nase nacionalne interese", zamolio je Kozirjev Niksona i zakljucio, "ja cu Vam biti veoma zahvalan".

Takvo nesto svet jos nije video: ministar suverene Rusije trazi od bivseg predsednika SAD da mu pomogne u odredivanju nacionalnih interesa Rusije! Cak je i Nikson bio zacuden. Americki politikolog Sajns koji je prisustvovao razgovoru primetio je: "Ruski ministar je covek koji se blagonaklono odnosi prema Sjedinjenim Drzavama, ali ja nisam siguran koliko on shvata karakter i interese one drzave koju on predstavlja". Nikson je tada podvukao da je za americke nacionalne interese on uvek bio spreman "da se bije iz sve snage", a Kozirjev, umesto toga da stiti i jaca Rusiju "hoce svima da pokaze kako je on divan i prijatan covek". Upravo takva pozicija ruskog ministra dozvolila je SAD-u da posmatraju Rusiju ne kao partnera, nego kao klijenta, o cemu je otvoreno govorio Zbignjev Bzezinski — nastavlja dr Guskova s iznosenjem dokumenata. Kozirjev je vec 1992, kad je trebalo odluciti da li Beogradu treba uvesti sankcije, zapoceo, jos uvek blagu, politiku ucena — obecao je Jugoslaviji podrsku u KEBS i OUN ako Slobodan Milosevic "izade iz igre". Uskoro ce to postati osnovna taktika ministra — obecati podrsku Beogradu u zamenu za ustupke, ali svoja obecanja ne izvrsavati, podrsku ne davati. I mada je pozcija MID bila daleka od objektivnosti, njegovi predstavnici stalno su se plasili da je mogu interpretirati kao "prosrpsku" ili "antimuslimansku". Sankcije prema Jugoslaviji i Beogradu, u Rusiji su se pominjale uzgred i to s komentarima “da je Beograd sam na sebe navukao embargo, posto nije poslusao dobre savete”. Ali nista nije receno o samim merama sankcija koje su postavile Srpski narod u najteze uslove.

Izvestnaя юgoslavskaя učenaя Smilя Avramova svoю našumevšuю knigu "Troйstvennaя komissiя" posvяtila taйnыm i polutaйnыm organizaciяm, osuщestvlяющim ideю upravleniя mirom iz odnogo centra. Po ee mneniю, "razval Юgoslavii ne яvlяetsя slučaйnostью, kak ne slučaйnы sobыtiя raspada Vostočnogo bloka, эto osmыslennый plan, razrabotannый eщe do otdeleniя Slovenii i Horvatii. Pozže Amerika soglasovala voйnu v Юgoslavii so svoim bolee širokim geostrategičeskim proektom, a svoю politiku - s politikoй svoego novogo "soюznika" Vatikana v ramkah pohoda na Vostok" (6). V načale 90-h godov na zasedanii Troйstvennoй komissii bыl postavlen vopros buduщego Evropы i predloženы dva varianta ee razvitiя: 1) modelь koncentričeskih krugov, kogda vse stranы Evropы, vklюčaя i postkommunističeskie, poэtapno vstupaюt v ES, 2) modelь razdeleniя Evropы na rimskuю i vizantiйskuю, soglasno kotoroй civilizovannaя Evropa dolžna obъedinitь stranы s obщeй istorieй, religieй i kulьturoй i zamknutьsя na granicah Polьši. Troйstvennaя komissiя, pišet S.Avramova, vыbrala vtoroй variant, sdelav NATO toй siloй, kotoraя dolžna obespečivatь bezopasnostь zapadnoй civilizacii .(7) .

Čtobы uskoritь process bezvozvratnogo raspada SFRЮ, v umы evropeйskih politikov v 1991 g. nastoйčivo vnedrяlasь formula o neobhodimosti priznatь nezavisimostь novыh respublik. Takoe priznanie, яkobы, pomožet izbežatь voennыh stolknoveniй. 9 яnvarя na očerednom zasedanii MKBЮ M.Kučan i F.Tudžman konstatirovali, ssыlaяsь na rešenie Arbitražnoй komissii, čto Юgoslaviя bolьše ne suщestvuet, i prosili priznatь nezavisimostь Horvatii i Slovenii. Samuю aktivnuю podderžku oni polučili so storonы Germanii.

Ruski parlament nije odmah reagovao na akcije MID. Na zajednickom zasedanju domova 5. juna parlamentarci su glasali protiv predloga da se pitanje o uvodenju moratorija na sankcije Rusije prema Jugoslaviji ukljuci u dnevni red. Predlozili su da se pitanje razradi u komitetima i komisijama — objasnjava nasa sagovornica i priseca se - Mene su kao eksperta pozvali na zasedanje Komiteta za medunarodne poslove i spoljnoekonomske veze Vrhovnog sovjeta gde se razmatralo pitanje zasto se Rusija prikljucila sankcijama. Zasedanje je vodio Ambarcumov, a glavni gost bio je Kozirjev, koji je poslanicima davao odgovore o svojim aktivnostima. Zasedanje je bilo strogo zatvoreno, nije bilo dozvoljeno da se prave beleske. Zbog toga cu po secanju reprodukovati nekoliko interesantnih momenata. Kozirjev je pokusavao da objasni zasto se Rusija prikljucila sanckijama, govorio je da nije imao vremena za razmatranje tog pitanja u parlamentu. Govorio je razvuceno, bez ozbiljnih arugmenata. Njegova rasudivanja oglasavala su otprilike to da je Rusija izgubila strpljenje, da Beograd ne zeli da slusa prijatelje pa je time sebe diskreditovao, da ne moze sebe da suprotstavlja celom svetu, da Rusija kao velika sila ne moze da ostaje po strani od aktivnosti vodecih zemalja sveta nego da mora da ih podrzava i da svojim jedinstvom jaca ulogu Saveta bezbednosti, da taktika MID-a donosi uspeh, da ne treba biti u opoziciji Savetu bezbednosti, posto bi to postavilo pod udar odnose Rusije sa Zapadom.

Mene je tada zacudila i istovremeno obradovala reakcija poslanika. Oni su bili revoltirani zbog pozicije ministra Kozirjeva. Replicirali su mu i stavljali primedbe cak i za vreme njegovog govora. Poslanik kosmonaut V.Sebastjanov viknuo je tada snazno i neocekivano ostro: "Vi ste razbili kristalnu vaznu!" — "Kakvu?", u nedoumici upitao je Kozirjev, prekidajuci svoj govor. Odgovor je bio jednostavan: "Vekovno prijateljstvo medu srpskim i ruskim narodom!". Zacudilo je to sto su poslanici, izabrani u Vrhovni sovjet iz raznih delova ogromne zemlje, bili dobro upoznati sa tim pitanjem, znali su o istorijskim vezama Rusije i Srbije, snazno su osecali nepravednost u odnosu na Jugoslaviju o cemu se tada uopste malo izvestavalo u ruskoj stampi. Da bi ojacao svoje pozicije ministar je naveo, kako je njemu izgledalo, poslednje ubedljive argumente: "Ne znam, zasto vi sve vreme govorite o pravoslavnoj Srbiji, a ne pominjete druge pravoslavne zemlje?" — ostro je on bacio ovo pitanje u salu. "Koje? - zacudili se poslanici. "Eto, na primer Slovenija" — odgovorio je ministar. U sali je odjeknuo opsti smeh — seca se dr Guskova i nastavlja - Kozirjev, da ironija bude veca, uopste nije shvatio zasto su se poslanici razveselili. Ministar inostranih poslova velike Rusije nije opterecivao sebe podacima o regionu i o dogadajima koji su se tamo odvijali, bio je povrsan u svojim znanjima, brkao je geografske nazive, na primer Slavoniju i Sloveniju, datume, imena....

Drugi njegov argument bio je jos interesantniji. Rekao je: "Rusija, kao i celi svet, nije mogla da trpi kada je jugoslovenska armija gadala Dubrovnik spomenik svetske kulture, grad-muzej, svetski poznati grad u Bosni i Hercegovini". U sali se opet razlegao smeh. Ali, ministar ni tada nista nije shvatao. Osecalo se tek, da je razdrazen time sto je primoran da objasnjava svoju poziciju, da trazi argumente uopste, da ga odlvace na Balkan u tom momentu, kada je on vec ostvarivao plan uvodenja Rusije u prijateljsku porodicu zapadnih zemalja.

Pred polazak u Jugoslaviju, uoci usvajanja sankcija u maju 1992, Kozirjev je poslao pismo Bejkeru u kome je podrobno izlozio sve detalje predstojece posete, a 18. maja dobio je zahvalnost od drzavnog sekretara SAD: "Andrej, zahvalan sam Vam za dopis, koji se odnosi na Vasu predstojecu posetu Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Skoplju. Cenim sto ste me Vi unapred informisali o tome sta ste Vi namerili da ucinite u svakoj od tih tacaka Vaseg puta".

Dalje Kozirjevu daju tacne orijentire o raposredu politickih snaga na Balkanu: "Srbi snose neuporedivo vecu odgovornost za taj konflikt, nego bilo ko drugi, posto teze da stvore Veliku Srbiju". A zatim Kozirjev dobija od Bejkera instrukcije: "Vi treba da kazete S. Milosevicu da dolazi vreme odmazde — svakim danom reputaciji Srbije nanosi se sve veca steta i nju nece uspeti brzo da obnovi. Ja se nadam da Vi takode mozete jasno da izjavite njemu da ce Rusija, sa svoje strane, da deluje tako da bi Beogradu naplatila za nastavljanje akcija koje izazivaju zabrinutost.... Vi mozete da mu kazete da Vam je poznato da se strpljenje SAD istrosilo". Bejker je predlagao ruskom ministru da preda Srbima "paket ostrih zahteva" od SAD i da u ime Moskve da "analognu ostru izjavu". Instrukcije su bile primljene i valjano izvrsene.

Posle toga, posto je dosta mirno u Savetu bezbednosti proslo uvodenje sankcija protiv Jugoslavije (jer samo Rusija, od svih clanova Saveta bezbednosti, izazivala bojazan kod zapadnih partnera i mogla da spreci sankcije), Kozirjev je dobio zahvalnost od drzavnog sekretara SAD: "Dragi Andrej, zelim ponovo da izrazim svoje duboko priznanje za podrsku Rusije uvodenjeu sankcija OUN protiv Srbije i Crne Gore... Ja osecam zadovoljstvo zbog toga sto mogu da radim zajedno s Vama na toj rezoluciji. Vasa smela odluka da podrzite Rezoluciju 757 imala je kljucni zanacaj ne toliko sama po sebi, nego ja ocekujem nastavak nasih konsultacija i saradnje o tom i o drugim pitanjima".

Bejker je znao, kakvu je stvarnu ulogu odigrao ruski ministar u donosenju odluke, pa je zahvalnost rukovodstva SAD bila iskrena. I njegova ocekivanja su bila opravdana — Kozirjev ni na trenutak nije prekidao saradnju sa spoljnopolitckim strukturama SAD, stoga traziti u njegovim akcijama skriven motiv, koji bi bio usmeren na zastitu nacionalnih interesa Rusije — besmislen je posao.Radi poimanja uloge Andreja Kozirjeva u sudbini Rusije i Jugoslavije interesantan je dokument koji je objavljen u listu "Pravda-5". To je "Zabeleska osnovnog sadrzaja razgovora A. Kozirjeva sa drzavnim sekretarom SAD Dz. Bejkerom od 9. jula 1992. godine”.

Tu nije bilo reci o Jugoslaviji, ali je razgovor interesantan s tacke gledista odnosa, koji su postojali izmedu prisutnih i pozicije ruskog ministra. U toku razgovora, podvlaci autor clanka, prestavnici Rusije "tajno od svog naroda..., ignorisuci misljenja specijalista vojno-industrijskog kompleksa, Generalstaba, Spoljne obavestajne sluzbe, dogovarali su se s verovatnim osnovnim protivnikom o unistavanju plodova visegodisnjih napora svoga naroda" — svojih najboljih, medukontinentalnih balistickih raketa. "Pred nama je akt drzavne izdaje", - smatra autor zakljucujuci da su Amerikanci zurili da razoruzaju Rusiju. Sporazum SALT-2 bio je potpuno u interesu SAD, a Kozirjev je obecao da ce "pokusati da tu varijantu odbrani". U zamenu za to on je zamolio: "Pomognite Rusiji da postane demokratska drzava — i tada ce veoma mnogo da postane moguce", a upozoravao je: "Ne govorite glasno to sto sam vam ja sada rekao, na datoj etapi to je opasno" — kaze dr Jelena Guskova Dr Jelena Guskova obelodanila nam je i nekoliko dokumenata, koji su objavljeni i u Rusiji, u opozicionom listu "Denj". Ta dokumenta otkrivaju karakter uzajamnih odnosa Andreja Kozirjeva i spoljnopolitickih struktura SAD, koji su se ne samo nalazili u stalnom kontaktu s ministrom Ruske Federacije, nego su i kontrolisali njegovu delatnost.

Kako su Rusi uvodili sankcije Beogradu 1992. godine

Dokumenta diplomata pokazuju da, o tome da ce Rusija staviti svoj potpis pod Rezoluciju br.757, kojom se Srbija oznacava kao glavni agresor i zacetnik krize na prostoru bivse SFR Jugoslavije, 30. maja 1992. nije znao ni Vrhovni Sovjet, ni njegovi rukovodioci, ni vlada. Kako je Kozirjev kasnije isticao, on je imao na raspolaganju samo pola sata za konsultacije nakon dobijanja poznatog telegrama iz Njujorka. Izvestivsi predsednika, Kozirjev nije nameravao da vise bilo koga obavesti pozivajuci se na nedostatak vremena. Medutim, taj argument ne moze da izdrzi kritiku, posto se to pitanje razmatralo u toku dugog vremena, i kako je priznao kasnije sam ministar: "mi smo za mesec dana odgodili usvajanje sankcija protiv Beograda, to jest protiv Jugoslavije".

Telegram od J.Voroncova iz Njujorka, pokazuju dokumenta, Kozirjev je dobio 29. maja 1992. godine u 11 sati i 50 minuta pre podne. Voroncov je pisao da su ga predstavnici SAD, Engleske i Francuske 28. maja upoznali s pripremljenim nacrtom Rezolucije Saveta bezbednosti koji je predvidao uspostavljanje sankcija protiv SRJ zbog neispunjavanja zahteva o prekidu oruzanog konflikta u Bosni i Hercegovini i povlacenju delova JNA s tog prostora. Predstavnik Rusije postavio je pitanje zasto su sankcije usmerene protiv Beograda, ukazao je na ucesce delova hrvatske armije u borbenim akcijama, izrekao je razmisljanja o etapnom uvodenju sankcija, podvukao je zelju da se ocuva kontakt s Beogradom. Posto je dobio odgovore od koautora nacrta Rezolucije o neophodnosti donosenja brzih mera, o odgovornosti samo Beograda za sve sto se dogada u Bosni i Hercegovini i o teznji da se ostvari korenita promena siutuacije posto pregovori ne daju rezultate, oni su ubedili Voroncova u pravilnost odlucnih koraka koji se pripremaju. Za Voroncova su bili ubedljivi argumenti da su sankcije jedina mera koja je u stanju da utice na odnose srpskog naroda prema svom rukovodstvu, da vec postaje opasna tendencija "pri davanju konfliktu meduregionalne obojenosti zbog rasirenih tendencija da se s tim faktorima povezuje saosecanje Rusije prema "pravoslavnoj Srbiji".Glediste samog Voroncova u to vreme vec je bilo formirano. On je smatrao “celishodnim" da se ne ide protiv predlozenog nacrta Rezolucije i da se glasa za njega, "da ne suprotstavljamo sebe u tom pitanju zapadnoevropskim zemljama i SAD", kaze dr Guskova i pojasnjava:

U spisku lica kojima je bio namenjen telegram bilo je 37 prezimena, medu kojima su bili i predsednik Jeljcin i potpredsednik Aleksandar Ruckoj i svi visoki funkcioneri Vrhovnog sovjeta — Ruslan Hazbulatov, Jegor Gajdar i drugi, a isto tako rukovodioci oruzanih snaga i sluzba bezbednosti. Medu njima bio je i predsednik Komiteta Vrhovnog sovjeta za medunarodne poslove i spoljnoekonomske odnose Ambarcumov. To je bio petak, radni dan. Ali, Kozirjev nikog nije upoznao od odgovornih ljudi Rusije o tim pitanjima koja su bila postavljena depesom Voroncova, nego je takvu vaznu odluku doneo samostalno, verovatno samo izvestivsi presednika. Kod samog predsednika ta cinjenica nikako nije bila zabelezena. U knjizi uspomena "Zapisi predsednika" u delu "Hronika dogadaja", koju je vodio prvi pomocnik Viktor Iljusin, zapisujuci "svaki dan predsednika, svaki moment po casovima i minutima, analizu svakog dana", dani 29. i 30. maja uopste nisu prikazani. Kozirjev je bez odlaganja odgovorio Voroncovu: "MID smatra celishodnim da se saglasimo s predlogom predstavnistva i ako ne stignu druge instrukcije da sutra glasamo za Rezoluciju", istice dr Guskova. Kozirjev je preduzeo sve kako bi iskljucio mogucnost diskusije i "drugacijih instrukcija". Pri tome on je zapisao cinicni dodatak o tome kakvu izjavu treba da sacini MID, da bi razjasnio ruskom narodu svoju poziciju - ne koncentrisati se na sankcije Beogradu, nego govoriti o odgovornosti Saveta bezbednosti za regulisanje politicke krize. Hteo je da podvuce da je Rusija ucinila mnogo vise nego druge zemlje u podrsci Srbiji, ali da je strpljenju dosao kraj. Upravo od tog vremena cinizam je postao glavna karakteristika delatnosti MID-a na balkanskom pravcu — akcije su pocele da se razilaze od reci: za rusku, jugoslovensku i zapadnu javnost davale su se razlicite izjave, iza praznih fraza ministra nisu stojala ozbiljna dela, stalno se izjavljivalo o pomoci Srbima, a u to vreme sama politika bila je otvoreno antisrpska. Odasiljuci odgovor na telegram Voroncova, Kozirjev je istog tog dana govorio dopisniku "Izvestija": "mi smo ucinili sve sto je moguce kako bi pomogli nasim prijateljima u Srbiji i drugim republikama da bi se nasao izlaz iz krize". Ali, “u Srbiji ne slusaju prijateljske savete, nego shvataju samo jezik diktata". On je obecao Srbima da ce "govoriti s njima drugim jezikom", imajuci u vidu sankcije, odnosno opravdavajuci svoju spremnost da podrzi sankcije pa cak i "medunarodno oruzano mesanje". Kozirjev je ucinio tako kako je i saopstio Voroncovu. Vec 30. maja pojavila se Izjava vlade Rusije, koja je pocinjala recima da "Rusija cini sve da ucvrsti tradicionalne veze prijateljstva i saradnje s jugoslovenskim narodima, da povrati mir na njihovu zemlju i da im garantuje slobodu i nezavisnost".

Doktor istorijskih nauka
Guskova Jelena Jurjevna

________
Opublikovano: Otpor Srbije NATO paktu odbranio Rusiju! Intervju // Revija 92. Beograd, 2008. 24 dec. № 661. S.18-21.



Notice: Undefined index: HTTP_ACCEPT_ENCODING in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_gzip.php on line 46

Notice: Undefined index: HTTP_ACCEPT_ENCODING in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_gzip.php on line 47

Notice: Undefined variable: HTTP_ACCEPT_ENCODING in /home/www/s2443/public_html/guskova.info/n/tools/_all_ut.php on line 3