Почетак > Радови > Из историје Југословена > 2010-may

Djelatnost drutstva za kulturnu saradnju hrvatske sa SSSR (1945-1949)

Vec je proslo 65 godina posle zavrsetka rata. Rat je bio grozan po svakog coveka. Posledice su imali tezak karakter — razaranje ekonomije i infrastrukture, siromastvo, glad, nesrecne porodice u kojima su bili nastradale u ratu. Ali u svemu tome izmedu mnogih naroda je bila euforija pobednika, nada na bolji i pravedan zivot, sigurnost u zivot bez rata. Jedna od novih crta zivota posle rata — kolektivizam, zajednicke akcije, teznja prema znanjima, otvorenost prema svemu novom. Desilo se i uspostavljenje novih, potpuno prijateljskih odnosa sa SSSR. Narodi Balkana su gledali na Moskvu kao na glavnog pobjednika, na otvorene nove mogucnosti. Ovdje u Hrvatskoj je bila primjetna zelja saznati sto vise o kulturi Rusije, o knjizevnosti, umjetnosti. Zbog toga vec sledeceg meseca posle zavrsetka rata je osnovano Drustvo za kulturnu saradnju Hrvatske sa SSSR.

Obratiti paznju na djelatnost Drustva mi je potstaknula jedna recenica iz clanka hrvatskog znanstvenika. Poznata i postovana povjesnicarka dr. Katarina Spehnjak smatra da «posleratnu kulturnu politiku bitno odreduje — vise od zatvorenosti prema Zapadu — nekriticka okrenutost utjecajima iz Sovjetskog Saveza... U tom sklopu treba posmatrati i „Drustvo za kulturnu saradnju Hrvatske sa SSSR-om“» (1) . Cini mi se da je rec „nekriticka“ u ovom kontekstu samo je danak danasnjem vremenu, kada mnogi smatraju da za ovaj region mnogo vazniji uticaj Zapada nego Istoka.

Zbog toga obratila sam se dokumentima. Na srecu u Hrvatskom drzavnom arhivu ima dokumenata o stvaranju i radu „Drustva za kulturnu saradnju Hrvatske sa SSSR“ (2).

Treba potsetiti da jos u rano ljeto god. 1940. bila je pokrenuta u Zagrebu akcija sa osnivanje Inicijativnog odbora Drustva prijatelja Sovjetokog Saveza. Vest je izazvala interes obicnih ljudi. Medjutim vlast je odmah ugusila ovu akciju i zabranjila je svaki korak u ovome pravcu, odbivsi definitvno molbu za osnivanje Drustva prijatelja Sovjetskog Saveza. No clanovi Inicijativnog odbora i pored toga odrzali su u jeseni 1940 g. nekolilco ilegalnih sastanaka(3) .

Odmah nakon oslobodjenja Zagreba od fasistickih okupatora pristupilo se ponovo radovima na osnivanje Drustva, ali sada pod sasvim drugim prilikama.

Samo mesec dana nakon potpunog oslobodenja Hrvatske doslo je do osnivanja Drustva za kulturnu saradnju Hrvatske sa SSSR. Osnivacka skupstina koja je odrzana 14. lipnja 1945. u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, kako su pisali osnivaci, „pretvorila se u manijfestaciju ljubavi za bratski Sovjetski Savez“(4) . Za Predsjednika Dustva izabran je Antun Augustinic.

Nakon sto su odobrena pravila poceo je upis Clanstva i osnivanje sekcija. Prva je osnovana sekcija sa ruski jezik i knjizevnost koja je organizirala tecajeve za ucenje ruskog jezika. Organizatori su mislili da je to najhitnije za pravilno provodenje ciljeva Dirustva. Uz dva pocetnicka tecaja otvorena su jos dva tecaja za naprednije. Isto tako Drustvo je odmah pristupilo odasiljanju hrvatskih novina, casopisa i knjiga u Sovjetski Savez, i to po 15 primjeraka svih izdanja.

U pocetku rada Drustvo je osnovalo slijedece sekcije: .

  1. Za ruski jezik i knjizevnost;
  2. Za muziku;
  3. Za likovne umjetnosti;
  4. Za kazaliste;
  5. Za prirodne nauke;
  6. Za drustvene nauke;
  7. Za pravo i zakonodavstvo;
  8. Za medicinu;
  9. Za film i;
  10. Sekcija nastavnika ruskog jezika na zagrebackim srednjim skolama.

Kasnije kolicina i sadrzaj sekcija su se menjali.

U ozujku 1946. Drustvo u Zagrebu je brojalo 1247 clanova.

Dne 30. Srpnja 1945. Drustvo je imalo svoju prvu priredbu u Hrv. narodnom kazalistvu. Nakon sto su odsvirane himne Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Hrvatske clan Izvrsnog odbora, Karlo Mrazovic-Gaspar, odrzao je predavanje o ulozi i znacenju Sovjetskog Saveza. Poslije toga izvedena su djela Musorgskoga i Cajkovskoga, a Dubravko Dujsin recitirao je dvije pjesme Vladimira Majakovskoga. Ha ovoj priredbi bili su predstavnici kulturnoga i politickoga zivota Zagreba. U ovoj prvoj priredbi stvarno postoji jedna vrsta ideoloske obojenosti, ali kasniji osobina delatnosti Drustva u Hrvatskoj je sastajala u tome da je srz svih akcija je bila umjetnost, nego proslavljenje nekih sovjetskih licnosti, rezima ili dostignuca.

Pocev od kolovoza 1945. osnovani su odbori Drustva u Karlovcu, Varazdinu, Osijeku, Petrinji i Sisku. Kasnije — u Bjelovaru, Kotar Koprivnici, Vrbovcu, Kostajnici, Dubrovniku, Sibeniku, Zadru, Borovu, Vinkovcima, Vukovaru, Brodu.

Djelatnost Drustva iznenadujuci izgleda jakom i aktivnom, kad citamo Izvestaj o radu Drustva za prvih 9 mjeseci od osnivanja.

Teziste svog rada Drustvo je prvenstveno posvetilo na predavanja, uvjereno da ce se time najuze povezati sa narodnim masama, koje su nakon cetvrtvjekovnog sirenja lazi o Sovjetskom Savezu zelile da doznaju sto prije i sto vise o zivotu i napretku te mocne bratske drzave. Pokazalo se, kako se pisalo u Izvestaju, da je taj put bio ispravan jer su predavanja koje je Drustvo priredilo imala masovan karakter te cesto nisu mogli naci tako velike dvorane koja bi mogla primiti sve slusatelje. Pojedina predavanja posjetilo je preko 4ooo ljudi.

Pocev od 28. kolovoza 1945. do 30. ozujka 1946. odrzano je 34 predavanja (ili po 5 svaki mesec). Teme tih predavanja su uglavnom o ruskoj knjizevnosti, ratu, obrazovanju, umetnosti, o novom tipu mnogonarodne drzave. Izmedu tema necete naci teme ideoloskog karaktera. Niz predavanja je odrzan na ruskom jeziku. Cesto su dolazili profesori i strucnjaci iz SSSR. Bilo mi je drago da nadem u tom spisku ime buduceg akademika B.A.Ribakova sa istorijskog fakulteta MGU, jer sam ga slusala kad sam studirala istoriju na MGU.

Osim toga povodom povijesnih i kulturnih dogadaja Drustvo je priredivalo Svecane Akademije koje su bile vrlo dobro posjecene, a prisutstvovali su i predsednice Vlade NRH. Do ozujka 1946. je odrzano 8 takvih svecanosti — povodom godisnice Oktobarske revolucije, 66 godisnice rodenja generalisimusa Stalina, prigodom dana smrti Lenjina ili naprimer 90 godisnice smrti ruskog matematicara N.I.Lobacevskoga. Kako da ocenimo teme Svecanih akademija iz naseg vremena? Verovatno, za hrvatsko drustvo u tome je bilo i neophodnosti (naredba iz Beograda), ali i interesa prema licnostima, a kroz njih — prema zemlji i narodu. Jer u to vreme, cini me se, Hrvati su ponovo otvarali za sebe Rusiju, ali Rusiju novu, narodnu, pobednicku, poznatu po dostignucima u vojnoj, socialnoj i kulturnoj oblasti.

Za tih 9 mjeseci Sekcija za muziku je organizovala 8 koncerata — priredbu djela ruskih i sovjetskih muzicara. Sekcija za ruski jezik i knjizevnost imala je priredbu tecajaca ruskog jezika sa programom i cajankom.

Drustvo je nastojalo da izlaganjem fotografskog materijala doprinese zblizenju Hrvatskog naroda s narodima Sovjetskog Saveza i «tako bar donekle izbrise tragove reakcionarne fasisticke propagande koja je sirena o Sovjetskom Savezu u staroj Jugoslaviji, a narocito posljednje 4 godine u t.zv. NDH»(5)

Drustvo je priredilo pet izlozbi i to tri stalne izlozbe u izlozima na najprometnijem dijelu grada i dvije u zatvoreniin prostorijama. Prva izlozba originalnih plakata sovjetskih umjetnika bila je priredena odmah po osnutku Drustva. Plakati su prikazivali borbu sovjetskih naroda i «karikirali fasisticke zavojevace». Materijal je bio mjesec i po dana izlozen u izlozima “Putnika” u Praskoj ulici. Drugu izlozbu originalnih fotografija iz velikog Domovinskog rata Sovjetskog Saveza dne 19. kolovoza 1945. u Umjetnickom paviljonu otvorili su izlozbu o Borbama Crvene Armije i o njemacko-fasistickom unistavanju kulturnih spomenika u SSSR. Otvorenju su prisustvovali predstavnici Narodne Vlade Hrvatske, Jugoslavenske Armije te svih politickih i drustvenih tijela. Izlozbu je posjetilo 18,000 ljudi. Sve zagrebacke novine opsirno su pisale o ovoj izlozbi, a ilustrovani listovi donosili su mnoge fotografije o dokumentima njemackih fasistickih zlocinaca.

U decembru Drustvo je priredilo i izlozbu: «Sovjetski vojni fotoreporteri i njhova djela». Ona je, po relima organiyatora, imala veliki uspjeh. U sijecnju 1946. otvorena je izlozba slika «Moskva — Glavni grad Sovjetskog Saveza». U Izvestaju se pisalo da «interes za ovu islozbu bio je tako golem da smo je morali produziti, i ona je bila otvorena punih 36 dana, te ju je posjetilo preko 26.000 ljudi. Sva zagrebacka stampa opsirno je pisala o ovoj izlozbi, a radiostanica Zagreb posvetila joj je posebnu emisiju»(6) .

Drustvo je posvetilo veliku paznju ucenju i propagiranju ruskog jezika i to narocito zbog toga, «sto je znanje ruskog jesika u Hrvatskoj vrlo slabo rasprostranjeno, jer se taj jezik do god. 1945 nikada nije predavao u skolama, a bez poznavanja jezika vrlo je tesko raditi na polju kulturne suradnje»(7) . Zbog toga je Drustvo odmah u pocetku otvorilo 4 tecaja ruskog jezika ali zbog neprestanog priliva novih polaznilka morala biti otvorena jos dva tecaja.

Drustvo je okupilo sve nastavnike ruskoga jezika na zagrebackim srednjim skolama koji su izrazili zelju da formiraju posebnu sekciju sto je i ucinjeno kad je osnovana sekcija nastavniika ruskog jezika na zagrebackim srednjim skolama. Ova sekcija je otrvorila jos tri tecaja za usavrsavanje u znanju ruskog jezika. Ova sekcija redovno svake subote je priredivala predavanja na ruskom jeziku.

U prostorijama Drustva otvorena je, nakon sto su pocele dolaziti sovjetske novine i casopisi u mjesecu sijecnju, citaonica, koja je stojala clanoviina na raspolaganje.

Vaznu ulogu u zblizenju nasih naroda odigrali su gosti iz Sovjetskog Saveza, kulturni i naucni radnici koji su posjecivali Hrvatsku. Izmedu ostaljih — clanovi Sveslavenskog Komiteta iz Moskve, omladinska delegacija, glumica Tatjana Okunevskaja, knjizevnici Boris Gorbatov, Leonid Soboljev, Nikolaj Tihonov, pisac Ilja Erinburg, pijanistica Nina Jemeljanova, predstavnici sovjetske nauke.

Tako je izgledao rad Drustva za prvih devet mjeseci njegovog postojanja. Osim izlaganja svih akcija i aktivnosti, Sekretar Drzstva je naveo i samokriticke ocene, propuste i nedostatke u dosadasnjem radu. Kao glavni nedostatak je navedeno da „predavanja iako su bila brojna i vrlo dobro posjecena nisu ni iz daleka mogla da obuhvate sve one teme za koje kod nas postoji interes, i to zbog toga sto nismo imali odgovarajuceg materijala o tom predmetu“. Osim toga „sekcije nisu pokazale onakvu aktivnost kakva bi bila pozeljna. Veoma mali broj clanova radio je u sekcijama“. Organizatorima je bio zao da „je vrlo malo ucinjeno na upoznavanju Sovjetskog Saveza s kultumim radom u Hrvatskoj“, iako su nekoliko puta dobili zahtjeve iz SSSR u tom pravcu. Isto tako vrlo malo knjiga otpremljeno je iz Hrvatske u SSSR, gdje postoji u bibliotekama velike praznine bas u odjelima za Jugoslaiviju.

U toku 9 mesjeci slaba aktivnost je bila zapazena kod odbora Drustva u drugim gradovima Hrvatskoj. Ali razlozi su zanjimljivi — zbog slabih prometnih prilika i nekvalitetnog marerijala za predavanje: «U vrlo malo slucajeva mogli smo realizirati slanje predavaca iz Zagreba u druga mjesta, bilo zbog slabih prometnih prilika, bilo zbog zauzetosti samih predavaca. Isto tako i materijal za predavanja koji smo im slali nije bio prvorazredan»(8) .

Kako se cinilo organizatorima Drustva za kulturnu saradnju Hrvatske sa SSSR „Drustvo u ovo kratko vrijeme otkako postoji, znatno doprinjelo upoznavanju naroda Hrvatske s narodima Saveza Sovjetskih Socljalistickih Republika i tako opravdalo svoje postojanje“.

Zna se kako su se pogorsali odnosi izmedu SSSR i Jugoslaviji u 1948 g. Centralni komitet KPH, Uprava agitacije i propagande u srpnju 1949 g. poslali su dopis u oblasni komiteti KPH i trazili su izvestaji o radu Drustva za kulturnu saradnju Hrvatske sa SSSR. Iz tih izvestaja vidimo da je vec krajem leta 1949 g. u mnogim gradovima (Kotar Koprivnica, Virovitica, Kotar Krizevci, Bjelovar, Sisak i dr.) Drustva nisu radili aktivno i clanstvo se razislo.

Mada svi su pisali o tome, da je rad Drustava bio mnogo slabiji nego proslih godina, u nizu gradova aktivnost je bila produzena do jula 1949 g. U Dalmaciji naprimer, Drustvo je odrzalo niz svecanih Akademija, predavanja, radili su kursevi ruskog jezika. U Rijeci od 19 listopada 1948. do 31 svibnja 1949 g. odrzana su dva tecaja ruskog jezika, tri predavanja o ruskim piscima, otvorena je citaonica, priredena je izlozba ruskog dorevolucionarnog slikarstva. Zanimljivo je da takode odrzana su predavanja o Staljinu i Staljinskom Ustavu, a citaonica je nabavljala casopisi “Ogonjok“, «Novo vreme», «Krokodil» i niz drugih(9) .

Kako se vidi, politika nije dozvolila ovoj klici druzbe i prijateljstva porastiti i ucvrstiti se. Ali masovost svih akcija, njihova raznovrsnost i usmerenost na prosvetiteljstvo i umjetnost dozvoljavaju nam da zakljucimo da su ljudi dosta otvoreno prihvatili ovo Drustvo, iskreno a ne nasilu posecivali koncerte, filmovi, predavanja. I kako su bili zedni posle toliko godina ratnih stradanja da saznaju nesto novo, da slusaju i muziku, i predavanja o klasicnoj knjizevnosti, ruskim piscima.(9)

Доктор историјских наука
Гускова Јелена Јурјевна

Список источников и литературы

  1. Spehnjak K. Prosvjetno-kulturna politika u Hrvatskoj 1945-1948 // Casopis za suvremenu povijest. Zagreb, 1993. — br. 1. S. 92.
  2. HDA. F. 1220. CK SKH. Agitprop. Kut. 8.
  3. Izvestaj sekretara na redovnojglavnoj godisnjoj skupstini Drustva za kulturnu saradnju Hrvatske sa SSSR u Zagrebu za prvih 9 mjeseci rada // HDA. F. 1220. CK SKH. Agitprop. Kut. 8.
  4. Ibid.
  5. Ibid.
  6. Ibid.
  7. Ibid.
  8. Ibid.
  9. Izvestaj o radu Odbora Drustva za kulturnu saradnju Hrvatske sa SSSR u Rijeci. HDA. F. 1220. CK SKH. Agitprop. Kut. 8.

________
Выступление на международной научной конференции «Основные итоги Второй мировой войны», организованной Институтом истории Хорватии, Загреб, 12 мая 2010 г.